Sadržaj
 
 

 
Knjige

S DUŠOM U TELU

TO NISAM JA

MISLI TREBA PUSTITI

Radost je boga lišiti nadmoći,
uvući se pod božansko krilo
i blago kontrolisati božje primisli
(u vreme bezbožno
treba se kloniti čistih stvari
to oslobađa straha).

Ako često sanjate crveno
zatvorite krug,
u zatvorenom krugu boje se mešaju
ogoljenom drvetu ne sledi ni jedna grana.

Noć je melem izvađenom oku;
sa prvim sumrakom sve bele ovce
treba izvesti na ledinu
i dati im injekciju kokošijeg slepila.

Kontrolisati dušu postalo je neophodno;
misli treba pustiti da drhture,
možda će se neka od studi
u slobodnom padu preporoditi.

Umesto ponuda plamene jezike
iznuđenim prostranstvima vratiti,
blagosloveno prostranstvo,
ono je spas od bližnjeg svog.

Svet treba gledati u fosfornoj svetlosti;
trgovi će se napuniti
ako sebe psima daruješ,

Ako prepun vrlina zloslutnih
ostaviš nežan trag
u podmetnutom zmijskom gnezdu.

Veliko čelo nad silnom primisli
svedeš i razudiš,
prekineš đavolje kolo nasred raskršća.

I svi mirisi će se razliti
po nedrima studnim
kada zajedno budemo trulili.

Ćućorenje smrti neće doneti smiraj,
ono je muzika
za bolne porođaje.

U vreme kada se molitve smenjuju
tajna je staza hod za suncem
kojom bog svog hulitelja na pričest odvodi.


TO NISAM JA

Bežanje od reči
i slutnja podnevna
telo po kroju
duša po izboru
tajna na dlanu
pruženom uz vetar
bedni organizam
kajanju podložan
očajanje lično
sa tuđim mislima
buđenje pre zore
sa samrtnim skokom
to nisam ja.

Otvaranje usta
piće iz navike
glad za vatrom
i žeđ za dobrotom
pitomo grlo
i glas iz nedara
lice iza grede
s pečatom na čelu
prozorsko okno
otvoreno noću
beli zubi
sprečene radosti
trag milosti
lepota na tragu
to nisam ja.

Pismo dugo pisano
nikad poslato
kotrljanje niz brdo
zarobljena posada
morski glasovi
ptice na vodi
nezvani gosti
bez imalo stida
dug bližnjem svom
i daljnjem svom
bekstvo u ponore
slučajna otkrića
posramljeno dete
pred budućom tajnom
to nisam ja.

Bolno odvajanje
od nespretnog veza
primisli na žarko
leto u tuđini
damari i strune
skrivenog svirača
nemušto slivanje
u tuđe predele
jabuka pojedena usput –
ko još razume
sopstvene naume
korak po korak
i nazad i napred –
to nisam ja.
Samo još jedan korak.

Nazad